toplinska izolacija potkrovlja

Kosi krov je najefikasnija, a u isto vrijeme i najjednostavnija vrsta krova koja je ljudima poznata od kada su počeli graditi prve strukture za stanovanje (šatori, iskopi, kuće od blata, itd.). Ovaj oblik jamči brzo i efikasno odvođenje vode sa stranica kosog krova, odnosno pod utjecajem gravitacije voda se odvodi dalje od strukture krova. Ova vrsta krova je prošla kroz slijedeće stupnjeve evolucije koji su povezani s razvojem građevinskih tehnologija i korištenih materijala.

Materijali, koji se koriste za izgradnju krova su se češće mijenjali nego oblik krova. Krov sa zabatom je još uvijek popularan i poznat je od prvih struktura za stanovanje (stacionarnih). Tijekom prošlih tisućljeća, najpopularniji pokrovi krovova su bili slični današnjim krovnim pločicama – crjepovima, pločama kao i samim pločicama. Ali pločice nisu bile jedina vrsta pokrova kroz tisućljeća. Slama, trska i čelične ploče su položili ispit u teškim uvjetima. Većina ovih vrsta pokrova se koristi i danas. Oni su prošli kroz evoluciju, te se u njihovoj proizvodnji koriste tehnološka poboljšanja. Efikasnost pokrova je različita, kao i njihova cijena i trajnost. U nedavnoj prošlosti, čak iako pokrov nije bio savršeno vodootporan, njegova trajnost je bila značajna. Male količine vode koja je došla ispod krova nisu utjecale na živote stanara. Obično, dio za stanovanje je bio smješten ispod nenastanjenog dijela ispod krova – mjesta nazvanog potkrovlje. Čak i kratkoročni porast vlage u potkrovlju nije se uočavao u donjem korisnom dijelu kuće. Zapravo, potkrovlje nije formiralo čvrstu barijeru od atmosferskih uvjeta – to je bio prozračan, difuzivan prostor (zahvaljujući propuštanju i rupama u pločama). Ovakvi uvjeti imali su dobar utjecaj na provjetravanje potkrovlja. Vlaga je provjetravana i iznošena izvan potkrovlja. Ne tako davno, potkrovlje je služilo kao mjesto za spremanje uređaja i kućne opreme koja se povremeno ili trajno prebacivala u potkrovlje, kako bi se izbjeglo njeno bacanje.

Zajedno s dinamičkim razvojem sela i gradova šezdesetih godina prošlog stoljeća, cijene zemljišta kao i troškovi kuće su narasli. Tada je došlo do potrebe iskorištavanja svakog prostora za stanovanje. To je razlog pretvorbe potkrovlja u stambene prostore. Stanovi, sobe, dnevne sobe, kupaonice, uredi i radionice obrtnika su se prebacili u potkrovlje. Preuređivanje potkrovlja je postao trend koji se zadržao do danas. Samo se stalno mijenja tehnologija preuređenja, te se još uvijek mijenja, što je povezano s dostupnosti novih materijala, uočavanjima nedostataka korištenih tehnologija i promjenom standarda življenja i rada.

Zbog svoje lokacije, potkrovlje je izloženo padalinama i utjecaju vode. Nadalje, zbog činjenice da je krovna barijera relativno slab toplinski izolator, potkrovlje je izloženo intenzivnom hlađenju. Nadalje, zbog materijala koji se koriste za strukturu potkrovlja (uglavnom drvena građa i njene izvedenice) ono će biti izloženo naletima vjetra koji smanjuju njenu toplinsku efikasnost.

Bez obzira na dostupnost najmodernijih materijala i tehnologija, kako bi se kreirali uvjeti za stanovanje, potkrovlje mora zadovoljiti važne kriterije:

• Toplinska izolacija
• Akustička izolacija
• Izolacija od vode

Toplinska izolacija jamči neovisnost o vremenskim uvjetima, utjecaju ekstremnih temperatura (visokih i niskih) kao i utjecaju buke i naleta vjetra. Pravilna izolacija potkrovlja će osigurati optimalne uvjete življenja i udobnost. Ako želimo da nam potkrovlje dugo služi bez ikakvih intervencija unutar pokrova krova, treba ga pravilno zaštititi od vremenskih uvjeta, a pogotovo vlage.

Najpopularniji toplinski izolacijski materijali (za kose krovove i potkrovlja) su staklena i kamena vuna. Nedavno se koriste alternativni materijali (također koji se mogu reciklirati), npr. celulozna vlakna. Ovi materijali formiraju toplinski izolirajući sloj niskog faktora prijenosa topline, što je njihova glavna vrijednost. Zahvaljujući njihovoj specifičnosti (struktura vlakana), oni se lako oblikuju i formiraju (zahvaljujući njihovoj otpornosti). Od posebne je važnosti prilikom izoliranja prostora između rogova, što efikasno sprečavaju formiranje toplinskih mostova. U isto vrijeme standardi uporabe toplinske izolacije se mijenjaju –danas, više nikoga ne iznenađuje konačni izolacijski sloj potkrovlja debljine 30 cm. Treba navesti da čvrst, jednolik i stabilan raspored toplinske izolacije sprečava formiranje toplinskih mostova koji uzrokuju gubitak topline i vlažnost potkrovlja i krova.