Intenzivne promjene u industriji, koje su se dogodile zadnjih 60 godina su dovele do tehnoloških promjena, također i u građevinskoj industriji. Razvoj industrije polimera, koja je dale nove mogućnosti, dovela je do stvaranja prethodno nepoznatih proizvoda koji su zamijenili njihove tradicionalne ekvivalente i na kraju doveli do novog pristupa rješavanju postojećih problema. Najmoderniji materijali sa svojim izuzetnim fizikalno-kemijskim značajkama su omogućili promjene u građevinskoj industriji, koje na kraju nisu promijenile samo životni standard nego i troškove. Ova tendencija nije zaobišla građevinski sektor. Povećanje cijena nekretnina je uzrokovala potrebu za pretvaranjem prethodno neiskorištenih površina u stambene zone. Povećanje cijena energije je uzrokovala pojavu aktivnosti prema smanjenju troškova njene potrošnje, a time i smanjenje dnevnih troškova uporabe zgrada. U građevinarstvu, to je rezultiralo u povećanju važnosti materijala koji se koriste u toplinskoj izolaciji, hidro-izolacijama, provjetravanju i završnim radovima, zajedno s postepenim uvođenjem ovih proizvoda u potkrovlje i strukturu krova.

Krov koji je vodonepropusan i pravilno izveden, jamči funkcionalnost i iskoristivost prostora ispod krova. Nadalje, jamči njihovu udobnost i trajnost što je ključan čimbenik njihove kvalitete. Problem kvalitete je široki pojam, ali bez obzira na njegove specifičnosti, indikator kvalitete je ispunjavanje i nadilaženje očekivanja kupaca.

U ovom priručniku, željeli bi smo vam ukratko objasniti probleme u svezi pravilne pripreme kosog, izoliranog krova i potkrovlja za uporabu. Cilj ovog vodiča je pružanje znanja komitentu u svezi izolacije kosih krovova i potkrovlja, odabira prikladnih rješenja koja će osigurati pravilnu izolaciju i funkcionalnost, pravilnog sklapanja tako da je kvaliteta izbora i realiziranog ulaganja na najvišoj razini.

Materijali, koji se koriste za izgradnju krova su se češće mijenjali nego oblik krova. Krov sa zabatom je još uvijek popularan i poznat je od prvih struktura za stanovanje (stacionarnih). Tijekom prošlih tisućljeća, najpopularniji pokrovi krovova su bili slični današnjim krovnim pločicama – crjepovima, pločama kao i samim pločicama. Ali pločice nisu bile jedina vrsta pokrova kroz tisućljeća. Slama, trska i čelične ploče su položili ispit u teškim uvjetima. Većina ovih vrsta pokrova se koristi i danas. Oni su prošli kroz evoluciju, te se u njihovoj proizvodnji koriste tehnološka poboljšanja. Efikasnost pokrova je različita, kao i njihova cijena i trajnost. U nedavnoj prošlosti, čak iako pokrov nije bio savršeno vodootporan, njegova trajnost je bila značajna. Male količine vode koja je došla ispod krova nisu utjecale na živote stanara. Obično, dio za stanovanje je bio smješten ispod nenastanjenog dijela ispod krova – mjesta nazvanog potkrovlje. Čak i kratkoročni porast vlage u potkrovlju nije se uočavao u donjem korisnom dijelu kuće. Zapravo, potkrovlje nije formiralo čvrstu barijeru od atmosferskih uvjeta – to je bio prozračan, difuzivan prostor (zahvaljujući propuštanju i rupama u pločama). Ovakvi uvjeti imali su dobar utjecaj na provjetravanje potkrovlja. Vlaga je provjetravana i iznošena izvan potkrovlja. Ne tako davno, potkrovlje je služilo kao mjesto za spremanje uređaja i kućne opreme koja se povremeno ili trajno prebacivala u potkrovlje, kako bi se izbjeglo njeno bacanje.

Zajedno s dinamičkim razvojem sela i gradova šezdesetih godina prošlog stoljeća, cijene zemljišta kao i troškovi kuće su narasli. Tada je došlo do potrebe iskorištavanja svakog prostora za stanovanje. To je razlog pretvorbe potkrovlja u stambene prostore. Stanovi, sobe, dnevne sobe, kupaonice, uredi i radionice obrtnika su se prebacili u potkrovlje. Preuređivanje potkrovlja je postao trend koji se zadržao do danas. Samo se stalno mijenja tehnologija preuređenja, te se još uvijek mijenja, što je povezano s dostupnosti novih materijala, uočavanjima nedostataka korištenih tehnologija i promjenom standarda življenja i rada.

Bez obzira na dostupnost najmodernijih materijala i tehnologija, kako bi se kreirali uvjeti za stanovanje, potkrovlje mora zadovoljiti važne kriterije:

• Toplinska izolacija
• Akustička izolacija
• Izolacija od vode

Najpopularniji toplinski izolacijski materijali (za kose krovove i potkrovlja) su staklena i kamena vuna. Nedavno se koriste alternativni materijali (također koji se mogu reciklirati), npr. celulozna vlakna. Ovi materijali formiraju toplinski izolirajući sloj niskog faktora prijenosa topline, što je njihova glavna vrijednost. Zahvaljujući njihovoj specifičnosti (struktura vlakana), oni se lako oblikuju i formiraju (zahvaljujući njihovoj otpornosti). Od posebne je važnosti prilikom izoliranja prostora između rogova, što efikasno sprečavaju formiranje toplinskih mostova. U isto vrijeme standardi uporabe toplinske izolacije se mijenjaju –danas, više nikoga ne iznenađuje konačni izolacijski sloj potkrovlja debljine 30 cm. Treba navesti da čvrst, jednolik i stabilan raspored toplinske izolacije sprečava formiranje toplinskih mostova koji uzrokuju gubitak topline i vlažnost potkrovlja i krova.

Izvori vodene pare u kući su (između ostalih) rezultat uobičajenog života ljudi. Na primjer, kuhanje, pranje, čišćenje, sušenje uzrokuju emisiju velikih količina vodene pare. Nadalje, ljudi kroz svoje životne procese svaki dan generiraju nekoliko litara vodenih isparavanja. Niska vlažnost zraka nije dobra za stanare i obično se regulira s popularnim sustavima za ovlaživanje od vrlo jednostavnih spremnika vode do uređaja koji se kontroliraju elektroničkim putem.

Nadalje, postoji izraz "skupljene vlage", koja nastaje kao efekt isparavanja vode iz građevinskih materijala koji su se koristili u izgradnji i završnim radovima. To su uglavnom podni pokrovi od betona, žbuka, gips, završni premazi, boje i druge žbuke koje se koriste kao otopine u vodi, slabe mineralne mješavine i dodatne mješavine za nadopunu. Količina vode koja se koristi za dobivanje žbuke je tolika da bi ispunila spremnik srednje veličine. Zbog toga je jako bitno provjetriti nedavno završene prostore. Takvo provjetravanje će biti pogotovo efikasno u toplim razdobljima – proljeće, ljeto i jesen, kada su niske temperature (koje nose opasnost točke rošenja) relativno rijetke.

Kako bi se spriječilo formiranje kondenzata pare s unutrašnje strane krovne barijere temperatura treba biti viša od točke rošenja zraka. Pravilno izolirano i zaštićeno potkrovlje bi trebalo štititi od točke rošenja.

To je od velike važnosti u slučaju krova i potkrovlja. Uzimajući u obzir činjenicu da su materijali, koji se koriste za izradu krova i potkrovlja, bazirani na drvetu kao i higroskopnim materijalima za toplinsku izolaciju (staklena i kamena vuna), vlažnost krovne barijere može uzrokovati nepovratno postepeno propadanje. Vlaga u toplinskim izolacijskim materijalima ne samo da uzrokuje snižavanje njihovih vrijednosti toplinske izolacije i hlađenja potkrovlja, nego u krovnu barijeru može dovesti plijesan i propadanje. Sama vodena para ne ugrožava strukturu dok ne dođe do točke rošenja.

Na kosom izoliranom krovu s funkcionalnim potkrovljem najpopularnija rješenja su:

Popločani krov, početni pokrov

Dvostruka ventilacija krova: ispod ploča i iznad početnog pokrova. Početni pokrov i ploče bi trebali biti otvoreni u području grebena kako bi se osigurala pravilna cirkulacija zraka ispod ploča i time odvela vlaga izvan područja toplinske izolacije. Između ploča i toplinske izolacije postoji potreba formiranja otvora za provjetravanje.

Krov bez ploča, početni pokrov

Dvostruka ventilacija krova: ispod i iznad početnog pokrova. Početni pokrov bi trebao biti otvoren u području grebena kako bi se osigurala pravilna cirkulacija zraka iznad toplinske izolacije i time odvela vlaga izvan njenog područja. Između folije i toplinske izolacije postoji potreba formiranja otvora za provjetravanje.

Krov bez ploča, početni pokrov – jako paropropusna membrana

Jednostruka ventilacija krova. Niski otpor propuštanja krovne membrane rezultira i neograničenom prenošenju vlage preko početnog pokrova u okolinu. Početni pokrov u području grebena ne treba biti otvoren zahvaljujući činjenici da ne brtvimo greben za zaštitu od atmosferskih padalina. Nedostatak dodatnog otvora za provjetravanje ima prednost u uštedi energije (koja se koristi za grijanje potkrovlja) – toplinska izolacija se ne hladi zrakom koji cirkulira.

Kada je ventilacijski otvor pravilno konstruiran još uvijek postoji slučaj njegove pravilne realizacije. Ponovo, praksa pokazuje da je uporaba vrpci, tkanja itd. koji stvaraju udaljenost između vune i ploča, je metoda kratkog vijeka. S vremenom, takva udaljenost je izložena starenju, čije efekte možemo vidjeti nakon nekoliko godina – rešetke ne održavaju udaljenost i olabavljuju fleksibilnu vunu. Dolazi do blokiranja ventilacijskog područja, vlaga i vodena para nemaju mogućnost izlaska. Takva situacija može uskoro rezultirati u propadanju krova. Treba spomenuti da je formiranje ventilacijskog otvora relativno teško, produžuje vrijeme rada i povećava troškove rada. Nadalje, popločavanje donosi i povećanje troškova korištenih materijala. Da zaključimo, ovakvo rješenje na osnovi ploča i krovnog papira je skupo i naporno. Nadalje, zbog svojih specifičnosti ova metoda povećava rizik od pogrešaka prilikom sklapanja. Uzimajući u obzir gore spomenute aspekte u obzir kao i cijenu krovnog papira, masu i kompliciranu uporabu, možemo vidjeti postepeno napuštanje uporabe popločavanja i krovnog papira i povećanje važnosti alternativnih oblika krovova, koji umanjuju difuzivni otpor sustava.

Jedan od razloga zašto su nisko paropropusne folije postale manje popularne za početni pokrov je bila činjenica da je često dolazilo do pogrešaka prilikom sklapanja. Ove pogreške, povezane s nikakvim ili potpuno pogrešnim izvođenjem ventilacijskih otvora, su utjecale na reputaciju ovih materijala. Povećanje popularnosti preuređenja potkrovlja je bilo također bitno. Puno prije, kada preuređivanje potkrovlja nije bilo tako uobičajeno, bez obzira na vrstu pokrova, vlaga u potkrovlju nije bila toliko bitna. U vremenima kada je preuređivanje potkrovlja postalo popularno, potkrovlja s početnim pokrovom s klasičnim metodama (krovni papir, nisko paropropusna krovna folija, itd.) su imala krovnu barijeru koja je vrvjela sa plijesni i uznapredovanim propadanjem. U tim slučajevima, potrebna je intervencija u krovnoj strukturi. Najuobičajeniji razlog vlažnosti potkrovlja i krova je nepostojanje nikakve ili nepravilne ventilacije. To je također dokazalo važnost posla povezanog s konstrukcijom i formiranjem pravilnog provjetravanja krova zajedno s važnosti korištenih proizvoda. Danas je poznato da svaka vrsta pokrova krova dobro funkcionira ako je pravilno konstruirana, izvedena i korištena (npr. zaštićen je od elemenata koji dolaze ispod krova koji bi mogli ugroziti pravilno provjetravanje). Čimbenici po kojima se danas razlikuju pokrovi krovova su: radni sati, masa, cijena (trošak početnog pokrova ili uštede kada nema početnog pokrova) i njihova toplinska efikasnost ovisno o vrti provjetravanja (dvostruka ventilacija iznad i ispod početnog pokrova će uzrokovati hlađenje potkrovlja više nego u slučaju jednostruke ventilacije koja se stavlja iznad početnog pokrova).

One ne zahtijevaju ventilacijski otvor jer one zapravo ne predstavljaju otpor prolasku vodene pare. Zahvaljujući ovoj činjenici, površina toplinske izolacije nije ohlađena zbog otvora koji je prethodno formiran ispod početnog pokrova. Nadalje, ove membrane su relativno lagane, olakšavaju sklapanje, smanjuju troškove rada i ne zahtijevaju popločavanje. Ovisno o vrsti, one osiguravaju čak ekstreman otpor stupcu vode i odgovarajuću trajnost. Ovo su proizvodi koji po relativno prihvatljivoj cijeni omogućuju zaštitu potkrovlja i krova na dugu niz godina, osiguravajući trajnost potkrovlja zajedno s unutrašnjosti.

Ovi proizvodi se razlikuju ovisno o: tehnologiji proizvodnje, vrsti korištenih vlakana, aditiva za ojačavanje (npr. otpornost na UV zračenje), vrsti vodootpornog premaza, količini slojeva i vrsti laminata. Sve ove značajke određuju kvalitetu konačnih proizvoda, njihovu cijenu, trajnost i funkcionalnost za krovopokrivača i investitora. Oboje žele da se posao obavi brzo i bez problema, te da njegovi efekti traju dugi niz godina bez oštećenja. Pogledajmo pobliže krovne membrane.

Krov

Jako paropropusne membrane se koriste kao početni pokrov kosih, provjetravanih krovova. One imaju mali difuzivni otpor i osiguravaju odvođenje isparavanja u okolinu. Kako bi dobro funkcionirale kao početni pokrov moraju osigurati trajnost i zaštitu od stupca vode.

Izolacija od isparavanja

Membrane za izolaciju od isparavanja se također nazivaju parne brane, parne barijere, itd. Napravljene na osnovi paropropusnih vlakana one predstavljaju modernu metodu za formiranje zaštite toplinske izolacije od vlage koja dolazi iz unutrašnjosti potkrovlja. One su karakteristične po oko deset puta višoj paropropusnosti u odnosu na uobičajene PE parne brane i oko deset puta nižoj paropropusnosti u odnosu na nisko paropropusne krovne folije. Ovakve značajke materijala omogućuju uravnotežene djelovanje s jako paropropusnim membranama. Zahvaljujući niskom difuzivnom otporu membrane, također se može povećati difuzija materijala korištenog kao izolacija od isparavanja.

Efekt "folijske vrećice"

Zahvaljujući ovoj činjenici možemo izbjeći takozvani efekt "folijske vrećice" unutar zgrade koji je uočen u potkrovljima u osamdesetim i devedesetim godinama prošlog stoljeća. Hermetičnost kuće, koja je efekt razvoja novih tehnologija okvira prozora, je rezultirala u problemima s povećanjem vlažnosti u unutrašnjosti i s time u problemu s plijesni. Niska kvaliteta gravitacijske ventilacije (neefikasna u novim uvjetima) je postala uočljiva. Povećanje vlage u unutrašnjosti i poraba jako paropropusnih materijala kao početnog pokrova su omogućili smanjenje brtvljenja potkrovlja, a uporaba takozvanih aktivnih parnih brana je omogućila isparavanje velikih količina para kroz krovnu barijeru. To nije bio jedini element borbe protiv efekta "folijske vrećice". Ljudi su se zainteresirali za efikasnost ventilacijskih sustava, proizvođači prozora su počeli uvoditi elemente koji će povećati ventilaciju kao što su prozorski ventilatori, mikro-otvarači prozora, itd. Kuće i potkrovlja su postali difuzivniji i s time su počeli osiguravati zdravu atmosferu.

Danas, aktivne parne brane se mogu naći u standardnoj uporabi, a njihova razlika u cijeni u odnosu na tradicionalne parne brane je kompenzirana prednostima njihove uporabe.

Izolacija od vjetra

Izolacije od vjetra se uglavnom koriste na vanjskim zidovima zgrada u kostur strukturi zgrade (drvna građa i čelik), kućama od greda (unutrašnji zidovi), uzdignućima zgrada izoliranih vunom (izvana), u provjetravanim uzdignutim sustavima (npr. kamen), ispod stranica (drvo, PVC, napravljene od vunenih vlakana, itd.) uključujući uporabu gore spomenutih tehnologija u potkrovljima. One omogućuju difuziju isparavanja iz toplinske izolacije i zidova zgrade i zidove štite od vlage. Zahvaljujući ovoj funkciji one sprečavaju hlađenje zgrade, održavajući njene toplinske značajke. One efikasno sprečavaju skupljanje vlage u zidovima i toplinskoj izolaciji, stalnu vlažnost u zidovima i snižavanje toplinskih parametara zgrade. One također efikasno štite od nekontroliranog protoka zraka izvana (to značajno smanjuje toplinske gubitke).

Uporaba membrane za izolaciju od vjetra na krovu je opravdano samo kada se koristi kao izolacija od vjetra površine zida, izolacija krova i kose toplinske izolacije potkrovlja – osiguravajući da je završno polaganje krova potrebno unaprijed. Membrane za izolaciju od vjetra su napravljene od paropropusnih materijala – obično se radi o jednoslojnim vlaknima. Oni imaju ekstremne paropropusne značajke i trebaju biti otporne na UV zračenje. Na krovovima i u potkrovljima one bi se trebale koristiti zbog njihovog niskog otpora na stupac vode. Njihova uporaba na krovu se treba ograničiti na izolaciju od vjetra.

U praksi to znači uporabu ovih vlakana kao pokrov drvenih zidova krovne strukture npr. šiljasti prozor (francuski – lucarne) i zidova koji ih štite od prevelikog protoka zraka izvana, što utječe na toplinsku efikasnost potkrovlja. Ponekad, izolacija od vjetra se nanosi kao zaštita od vjetra od mineralne vune (vuna koja čini toplinsku izolaciju krova). Međutim, u tim slučajevima, krov je obično popločan s početnim pokrovom. Treba napomenuti da su većina jako paropropusnih krovnih membrana u isto vrijeme savršene kao izolator od vjetra. Za kompleksnu strukturu krovnih membrana i potrebu otpornosti na stupac vode, tipične izolacije od vjetra (jednoslojna vlakna) se ne bi trebale koristiti kao početni pokrov.

Najjednostavnija paropropusna membrana koja se koristi u građevinskoj industriji je jednoslojno paropropusno vlakno. Ovo vlakno je ekstremno paropropusno, omogućuje izolaciju od vjetra i ima niski otpor na prodiranje vode. Zbog svojih značajki pogodno je za uporabu u građevinskoj industriji samo kao izolacija od vjetra uz uvjet da je otporno na UV zračenje. Primjena ovog materijala kao početnog pokrova je ozbiljna pogreška – ovakvo vlakno ne može osigurati zaštitu od vode. Čak i male količine vode će brzo prodrijeti kroz vlakno i ovlažiti sve što je ispod njega. Samo nakon pokrivanja vlakna sa specijalnim impregnirajućim sredstvom povećati će se otpornost na vodu. U isto vrijeme, ovo vlakno će osigurati paropropusnost. Nedostatak ovog rješenja je niska kvaliteta impregnirajućeg premaza – prilikom preklapanja, impregnirajući premaz puca što rezultira u oštećivanju vodootpornog sloja i vlakno neće zadovoljiti osnovni zahtjev u slučaju materijala za početni pokrov – vodonepropusnost. Nadalje, impregnirajući premaz je relativno tanak što rezultira u niskoj otpornosti na procese starenja.

Dvoslojna

Primjena specijalnog vodootpornog premaza (nazvan funkcionalni film) osigurava da je paropropusno vlakno otporno na stupac vode. To je specijalni premaz koji jamči visoku paropropusnost i istovremeno poboljšava otpornost na stupac vode. Ovakve membrane su bile popularno rješenje za početni pokrov uglavnom zbog njihove niske cijene. Međutim, zbog pojave mehaničkih oštećenja funkcionalnog filma, odlučeno je da se zaštite s dodatnim slojem vlakana. Proizvodnja dvoslojnih membrana je prekinuta (osim nekoliko iznimaka) i uobičajeni standard postaju troslojne membrane.

Troslojna

Danas, radi se o najpopularnijem rješenju membrana na osnovi paropropusnih vlakana. Sastoje se od tri sloja – sloj vlakana, funkcionalnog filma i sloja koji služi kao zaštita za film. Delikatni i osjetljivi film (koji kao zaštitu ima sloj vlakana) jamči otpornost na trganje do kojega može doći zbog trenja između dna membrane i površine rogova ili ploča (koji mogu biti grubi i nejednaki). Proizvodnja troslojne membrane uključuje spajanje odvojenih slojeva vlakana s funkcionalnim filmom. To se obično opisuje kao laminiranje.

Najuobičajenije vrste laminiranja su: toplinsko-spajanje, ultrazvučno spajanje i toplinsko lijepljenje kod kojega je aktivni element spajanja ljepilo. Primjena bilo koje od gore spomenutih tehnologija, zahtijeva znanje, iskustvo i prikladne strojeve i opremu.

Najmanje napredna tehnologija je spajanje odvojenih slojeva s ljepilom. Treba napomenuti da ako se želi dobiti laminat koji je izdržljiv i visokih tehničkih značajki, treba koristiti visokokvalitetno ljepilo što utječe na konačnu cijenu membrane. Niža cijena može nastati uporabom ljepila niske kvalitete ili jeftine tehnologije (dvoslojna). Toplinsko spajanje i ultrazvučna tehnologija su karakteristične po svojim naprednim značajkama i potrebi uporabe specijalnih strojeva (često skupih). Prikladna razina znanja i iskustva omogućuje proizvodnju membrana najviše kvalitete. Treba napomenuti da nedostatak odgovarajuće tehnološke baze ili informacija može rezultirati u proizvodima niske kvalitete – do obih situacija može doći kada se proizvodne linije kupe bez odgovarajuće usluge i baze (to znači ekipe koju nadgleda iskusni tehnološki stručnjak). Na tržištu se mogu pronaći membrane niske kvalitete, čiji slojevi se razdvoje prije njene ugradnje na krov. Ovakve nezgode se mogu dogoditi ne samo u slučaju nepravilne uporabe ultrazvučne tehnologije, nego i u slučaju toplinskog spajanja. Srećom, proizvodi s greškom se mogu lako uočiti testom odvajanja slojeva.

Efikasna hidro-izolacija krova i potkrovlja je jedan od glavnih čimbenika koji određuje radni vijek krova. Kada se ova značajka ne osigura, druge značajke, čak iako su iznad prosjeka, neće zaštititi krov od procesa propadanja. Zbog toga će postojati potreba velike renovacije krova. Trošak trajne vodonepropusnosti nije tako velik, dovoljno je odabrati odgovarajući materijal i osigurati pravilno postavljanje.

Vodonepropusnot krovne membrane je njena otpornost na stupac vode. Ova otpornost je određena uporabom specijalnog zaštitnog premaza. Ovisno o vrsti membrane radi se o premazu baziranom na funkcionalnom filmu. Film dobre kvalitete je efikasno, trajno, ali relativno skupo rješenje. Također postoje premazi bazirani na impregnaciji paropropusnih vlakana, ali imaju nisku efikasnost i trajnost. Rezultat testova starenja krovnih membrana je taj da se njihove značajke otpornosti smanjuju. Zbog ove činjenice, također je bitno da su početni parametri odgovarajuće visoki tako da se kompenzira proces starenja. Vodonepropusnot membrane je jedan kod ključnih čimbenika određivanja značajki izolacije. Bitno je da unatoč procesu starenja membrana osigura otpornost na stupac vode. Zbog toga je vodonepropusnost koja prelazi nekoliko metara stupca vode nije apsurdna ili nepotrebna u prirodnim uvjetima. Visoka početna vrijednost vodonepropusnosti, čak iako zvuči apsurdno (teško je zamisliti nekoliko metara stupa vode na krovu) služi kao zaštita od procesa starenja materijala. Uzimajući u obzir dugo i intenzivno starenje, otpornost od 2-3 metra stupca vode će se smanjiti na razinu od 1-1,5 metra stupca vode što je još uvijek nezamisliva vrijednost koja osigurava visoku hidro-izolacijsku efikasnost u specifičnim uvjetima koji vrijede na krovu.

Mehanička otpornost

Udobnost postavljanja membrane također ovisi o njenom mehaničkom otporu. Trganje i mehanička oštećenja nisu ništa neobično kada su u pitanju radovi na krovu. Bitno je pravilno popraviti takvo oštećenje. Nažalost, zbog dodatnih troškova popravljanja proizvoda i potrebnog posla za njihovo postavljanje, takvi poslovi popravljanja se razlikuju u kvaliteti. U ekstremnim slučajevima, takvi popravci se uopće ne mogu provesti. Imajući to u vidu, nepopravljeni početni pokrov neće osigurati pravilnu zaštitu krova i potkrovlja što će rezultirati u vlazi. Nadalje, kako bi se spriječilo preveliko smanjenje vrijednosti otpora uzrokovano procesima starenja, membranu bi trebale karakterizirati maksimalno visoke vrijednosti ove otpornosti.

Uzimajući u obzir gore spomenuto, membrane koje su podložne mehaničkim oštećenjima niske razine mehaničke otpornosti neće osigurati udobnost rada krovopokrivača i mogu biti razlog potrebnog nadzora poslova popravljanja. Izdržljive membrane će nam jamčiti stabilnost i dugi radni vijek. Čak i dugoročno smanjenje njenih mehaničkih parametara neće značajno utjecati na njeno funkcioniranje što osigurava zadovoljavajuće vrijednosti mehaničke otpornosti.

Paropropusnost

Paropropusnost je jedan od glavnih parametara prema kojem se razlikuju membrane od ostalih proizvoda koji se koriste za početni pokrov. Njihov niski difuzivni otpor u kombinaciji s njihovom vodonepropusnosti osiguravaju potpuno nove mogućnosti u tehnologiji konstrukcije krova i potkrovlja. Mala otpornost krova na diuziju sprečava akumuliranje viška vlage u krovnoj barijeri što krov šiti od progresivnih promjena koje smanjuju njegove značajke koje čak mogu uzrokovati njegovo propadanje. Nadalje, zbog toga što nema potrebe za ventilacijskim otvorom između početnog pokrova i toplinske izolacije, time se sprečava pretjerano hlađenje što pozitivno utječe na smanjenje troškova energije koja se koristi za grijanje.

Paropropusnost se često označava s količinom pare u gramima koja prolazi kroz površinu materijala (npr. m2) u vremenskim jedinicama (obično 24 sata). Međutim, ovakva značajka paropropusnosti može izobličiti stvarne parametre uspoređenih materijala. To je uzrokovano činjenicom da je vrijednost paropropusnosti relativna i ovisi o uvjetima istraživanja tijekom provođenja testa. Stvaranje velike razlike tlaka između stranica testiranog materijala će rezultirati u velikoj količini pare koja prodire kroz taj materijal u vremenu. Ako povećamo količinu pare u jednoj od komora, mi ćemo također povećati konačni rezultat. Konačno, membrana niske kvalitete može imati dvostruko veću vrijednost propusnosti od membrane visoke kvalitete.

Kako bi se napravila objektivna usporedba difuzivnih značajki membrana treba usporediti faktor difuzivnog otpora membrana (Sd) izražen u metrima. On izražava onu vrijednost koja je difuzivni ekvivalent sloju zraka, dakle to je vrijednost koja prikazuje debljinu sloja zraka u smislu difuzivnosti. Što je ovaj faktor niži, to je paropropusnost viša i obrnuto. Tipične Sd vrijednosti paropropusnih membrana su od 0,015 m do 0,03 m. Može se naići i na vrijednosti faktora Sd koji prelazi razinu od 0,5 m. Često ovisi o korištenom vodootpornom premazu. Ako se koristi impregnirajući premaz tada će difuzivni otpor takve membrane biti relativno nizak. Ali treba upamtiti da se visoka paropropusnost postiže na račun vodonepropusnosti i otpora na procese starenja. S druge strane, primjena funkcionalnog filma će lagano utjecati na povećanje difuzivnog otpora. Ovisno o vrsti filma, Sd vrijednosti će biti nekoliko milimetara, ali u slučaju niske kvalitete i jeftinog filma, ove vrijednosti mogu biti od čak nekoliko centimetara, što može značajno utjecati na krovnu membranu i njenu paropropusnost. Nadalje, niska kvaliteta filma ima ograničenu trajnost što značajno utječe na radni vijek membrane. Bitno je da paropropusna vlakna koja se koriste u membranama imaju vrlo nizak difuzivni otpor, niži i od 0,01 m. To je razlog njihove ekstremne paropropusnosti. Primjenom vodootpornog premaza i ovisno o njegovoj vrsti i kvaliteti, povećava se difuzivni otpor i s time nešto smanjuje paropropusnost. Mani gubitak se kompenzira povećanom vrijednosti vodonepropusnosti membrane. U slučaju neuobičajeno niskog difuzivnog otpora membrane, bitno je provjeriti vrstu vodootpornog premaza – radi li se o funkcionalnom filmu ili impregnirajućem sloju. U rijetkim slučajevima može se pronaći da je to samo vlakno koje se ne može primijeniti za krovne membrane zbog njegovog niskog ili čak nikakvog otpora na stupac vode.

Otpornost na UV zračenje

Otpornost na UV zračenje je jedan od odlučujućih čimbenika za trajnost krovne membrane. Nepostojanje zaštite od UV zračenja može uzrokovati postepeno smanjenje tehničkih parametara krovne membrane, ovisno o vremenu izlaganja i intenzitetu zračenja. Zbog toga membrana dobre kvalitete bi trebala biti stabilizirana na UV zračenje.

Membrane koje su označene s oznakom CE su podložne testiranju procesa starenja, uključujući npr. dugoročni utjecaj UV zračenja. Ovakav test je simulacija dugoročnog procesa starenja. Tehnička kartica membrane sadrži informacije u svezi smanjenja vrijednosti otpornosti nakon završenih istraživanja i testova. Na osnovi ovih rezultata možemo usporediti kvalitetu i otpornost različitih membrana. Zbog negativnog utjecaja UV zračenja na membrane, bitno je ograničiti vrijeme izlaganja tijekom dana, brzim postavljanjem pokrova krova. Nadalje, nakon zatvaranja krova, potkrovlje treba izolirati. S druge strane, UV zračenje koje dolazi u potkrovlje kroz prozor će utjecati na izloženu i nezaštićenu membranu. Zapravo, intenzitet takvog zračenja je relativno nizak, ali tijekom nekoliko godina može uzrokovati blage promjene u strukturi membrane. Što je UV zračenje niže, to će trajnost membrane biti duža.

Otpornost na temperaturu

Otpornost na ekstremne temperature, koje djeluju na membrane u teškim uvjetima koji prevladavaju na krovu, je još jedan čimbenik koji može utjecati na starenje membrane, pogotovo kada je temperatura previsoka. U praksi, temperatura ravnih krovova je ispod 80°C što je potvrđeno proučavanjem bituminoznih premaza. Rezultati ovih istraživanja su pokazali da nisu uočene nikakve pukotine koje bi mogle biti rezultat prelaska granične temperature. Pretpostavka je da temperature na krovovima neće prijeći 80°C. Treba napomenuti da je moguć kratkoročni utjecaj temperature iznad 100°C (npr. 120°C) na membranu bez da dođe do fizičkih oštećenja. U isto vrijeme treba navesti da je temperatura fleksibilnosti za polipropilen oko 160°C i da je njegova temperatura topljenja oko 240°C. također tu je slučaj trajnosti laminata – ona je usko povezana s kvalitetom tehnologije laminata.