dvoslojna membrana

Jednoslojna

Najjednostavnija paropropusna membrana koja se koristi u građevinskoj industriji je jednoslojno paropropusno vlakno. Ovo vlakno je ekstremno paropropusno, omogućuje izolaciju od vjetra i ima niski otpor na prodiranje vode. Zbog svojih značajki pogodno je za uporabu u građevinskoj industriji samo kao izolacija od vjetra uz uvjet da je otporno na UV zračenje. Primjena ovog materijala kao početnog pokrova je ozbiljna pogreška – ovakvo vlakno ne može osigurati zaštitu od vode. Čak i male količine vode će brzo prodrijeti kroz vlakno i ovlažiti sve što je ispod njega. Samo nakon pokrivanja vlakna sa specijalnim impregnirajućim sredstvom povećati će se otpornost na vodu. U isto vrijeme, ovo vlakno će osigurati paropropusnost. Nedostatak ovog rješenja je niska kvaliteta impregnirajućeg premaza – prilikom preklapanja, impregnirajući premaz puca što rezultira u oštećivanju vodootpornog sloja i vlakno neće zadovoljiti osnovni zahtjev u slučaju materijala za početni pokrov – vodonepropusnost. Nadalje, impregnirajući premaz je relativno tanak što rezultira u niskoj otpornosti na procese starenja.

Dvoslojna

Primjena specijalnog vodootpornog premaza (nazvan funkcionalni film) osigurava da je paropropusno vlakno otporno na stupac vode. To je specijalni premaz koji jamči visoku paropropusnost i istovremeno poboljšava otpornost na stupac vode. Ovakve membrane su bile popularno rješenje za početni pokrov uglavnom zbog njihove niske cijene. Međutim, zbog pojave mehaničkih oštećenja funkcionalnog filma, odlučeno je da se zaštite s dodatnim slojem vlakana. Proizvodnja dvoslojnih membrana je prekinuta (osim nekoliko iznimaka) i uobičajeni standard postaju troslojne membrane.

Troslojna

Danas, radi se o najpopularnijem rješenju membrana na osnovi paropropusnih vlakana. Sastoje se od tri sloja – sloj vlakana, funkcionalnog filma i sloja koji služi kao zaštita za film. Delikatni i osjetljivi film (koji kao zaštitu ima sloj vlakana) jamči otpornost na trganje do kojega može doći zbog trenja između dna membrane i površine rogova ili ploča (koji mogu biti grubi i nejednaki). Proizvodnja troslojne membrane uključuje spajanje odvojenih slojeva vlakana s funkcionalnim filmom. To se obično opisuje kao laminiranje.

Najuobičajenije vrste laminiranja su: toplinsko-spajanje, ultrazvučno spajanje i toplinsko lijepljenje kod kojega je aktivni element spajanja ljepilo. Primjena bilo koje od gore spomenutih tehnologija, zahtijeva znanje, iskustvo i prikladne strojeve i opremu.

Najmanje napredna tehnologija je spajanje odvojenih slojeva s ljepilom. Treba napomenuti da ako se želi dobiti laminat koji je izdržljiv i visokih tehničkih značajki, treba koristiti visokokvalitetno ljepilo što utječe na konačnu cijenu membrane. Niža cijena može nastati uporabom ljepila niske kvalitete ili jeftine tehnologije (dvoslojna). Toplinsko spajanje i ultrazvučna tehnologija su karakteristične po svojim naprednim značajkama i potrebi uporabe specijalnih strojeva (često skupih). Prikladna razina znanja i iskustva omogućuje proizvodnju membrana najviše kvalitete. Treba napomenuti da nedostatak odgovarajuće tehnološke baze ili informacija može rezultirati u proizvodima niske kvalitete – do obih situacija može doći kada se proizvodne linije kupe bez odgovarajuće usluge i baze (to znači ekipe koju nadgleda iskusni tehnološki stručnjak). Na tržištu se mogu pronaći membrane niske kvalitete, čiji slojevi se razdvoje prije njene ugradnje na krov. Ovakve nezgode se mogu dogoditi ne samo u slučaju nepravilne uporabe ultrazvučne tehnologije, nego i u slučaju toplinskog spajanja. Srećom, proizvodi s greškom se mogu lako uočiti testom odvajanja slojeva.